Zasto ljubav nije dovoljna???
Čovek je rođen da voli i da radi. Ako malo dublje promislite rad iz prinude svakog užasava, tako da je istinski rad samo onaj koji se voli. Zato, čovek je rođen da voli i da radi ali samo posao koji voli. Zbog toga možemo reći, čovek je rođen samo da voli. Ali u životu mnogi ne uživaju u ljubavi. Zašto je to skoro neumitno pravilo, kada bi trebalo da je ljubav supstanca života? Odgovor leži u saznanju da mnogi ljudi odrastaju sa pogrešnom orijentacijom kako voditi autentičan život. Skoro niko ne ide u život sa namerom da izrazi strpljenje, pokaže naklonost, manifestuje služenje, a da ne zahteva nadoknadu svojih ulaganja. Drugim rečima, svi zahtevaju da budu voljeni, a retko ko se zapita da li i koliko istinski voli. Davno je rečeno da je pamet najpravednije raspoređena vrednost u životu. Svako za sebe misli da je ima dovoljno. Nasuprot tako shvaćenoj pravednosti, moglo bi se reći da je sebičnost najnepravednije raspoređena osobina među ljudima. Svako misli da se odlikuje sa baš malo sebičnosti, dok su oni drugi grozno sebični. Na žalost, za razliku od pameti koja je zaista neproporcionalno raspoređena među ljudima, sebičnost ili egoizam je stvarno najpravednije raspoređen ljudski kvalitet u životu. Tu vlada hiperinflacija. Mi volimo samo ono što polira ili glača naš ego. Valjda je to zakonitost života. Ne možemo doći do ljubavi , razumevanja i skladnih odnosa sa drugima dok nas ne zaboli naše Ja.
3 comments avgust 15th, 2006 isaura
Nakon svega josuvijek ga volim!
Smijeh, radost i zivot sve sam imala sa tobom
Eto bilo je to lijepo vrijeme dok nismo morali reci zbogom
Nismo ni slutili da ce tako biti
Amerika prokleta da ce nas rastaviti
I ako smo se voljeli ludo i jako
Daljina nas razdvoji tek tako
Eto ja sam jos uvijek sama sjecajuci se tih proslih dana
Ludo te volim mada znam da se za tebe uzaludno bogu molim
Moj zivot je prestao onog trena kada je se kraj tebe probudila druga zena
A cemu sve one rijeci,da nikada nece doci kraj nasoj sreci
Sada nakon svega pitam se kako si mogao spavati sa zenom tom i
Ako si znao da joj je to bio nacin da bi je ozenio
Mislila sam da nikada neces biti sa njom jer znam sta je sve pokusavala da bi me samo ostavio
Od tog trenutka mrzim citav zivot svoj i pomisao da nikad vise neces biti samo moj
Sada nakon svega samo mogu da ti pozelim srecu
Ja te jos uvije volim i nikada prestati necu
Elmin cujem da si sinu ime dao
Cutim i pitam se jeli to samo zato da bi se mene sjecao
A sada ipak nakon svega ja ti zelim svu srecu i imaj je za obadvoje jer znam da je ja sa drugim imati necu
Njen si sada i uvijek ces biti, mada ce se moje srce do kraja zivota samo tebi nadati
Eto to vam je prica zivota moga i sada nakon ovoliko godina nisam mogla da zavolim drugoga
Nikad ga necu moci preboljeti
A i kad umrem jos cu ga u svom srcu nositi
Njegovo ime kada umrem napisite pored moga
Eto voljela sam ga vise nego ikoga
Gorke suze za njim svake noci lijem
A i moj zivot nema vise nikakve teorije
“
Add comment avgust 11th, 2006 isaura
To My Friend That I Will Never Forget !
why did u have to leave me, with all this pain in my heart.
we had so many plans and dreams and now its all falling apart. the day you died you touched so many people and left a whole in their heart. why did this have to happan to you? you were so young and so bright. and to end this right now i want you to know you’ll always be in my heart where ever you go.
thank you for all the good times we had i will never forget you MORGAN SCHROEDER
Add comment avgust 11th, 2006 isaura
Zivim a ne osjecam!
Negdje daleko zivim zivotom koji mi ne pripada koji ne osjecam a zivim …
zivim neki drugi zivot bez osjecaja bez radosti bez znacaja suze su davno pre susile nada je iscezla buducnost ne postoji a ja zivim sta se to desilo meni???pitam se a istovremeno i trazim odgovor pokusavam da se preispitam i na pocetku sam jedne nerijesene sudbine jedne zene koja je ona ista ali u drugoj sredini u tudjoj zemlji u vrtlogu koji se gubi u dubine i nosi sjetu samo vlada tama nema osjecaja nema nada nema buducnosti samo sadasnjost to je to je matrija kojoj robuje savremeno drustvo a ja sam u njeg zalutala jer znam da sam ona ista samo nemam kome da pricam nemam vremena da mastam jer sve je nekako gluho srca su im od kamena nemaju oni vrmena za ljepotu za osjecaj za mastu a kamo li za pozeiju zato oni nemaju proslost koju kada citas postajes siroka srca spuno njeznosti kulturi koja plijeni svako srce nemaju to oni oni imaju samo sadsnjost i odkrila sam ja sam ona ista samo me niko ne primjeceuje ………F…A………..”
Add comment avgust 11th, 2006 isaura
Andjeo jednog djeteta!
Bilo jedno dijete koje se spremalo da dođe na Svijet. Jednog dana upita Allaha/Boga: - Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na svijet, ali ja sam tako sitan i nemocan, kako ću živjeti tamo? - Od svih meleka odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan. - Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik? - Melek će ti govoriti najljepše i najslađe riječi, koje ćeš moći čuti na Svijetu i pažljivo i sa ljubavlju će te naučiti da pričaš. - Dobro, Gospodaru, šta ću raditi kada poželim pričati sa tobom? - Tvoj melek će te naučiti da mi se moliš, šireći svoje ruke. - Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi? - Tvoj melek će te stalno štititi, bilo to i po cijenu njegovog života. - Ali ja sam veoma tužan što Te neću moći vidjeti. - Tvoj melek će ti uvijek pričati i naučit će te putevima koji vode do mene. Tada u džennetu/raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba da ide i postavi posljednje pitanje: - Gospodaru, ako sad trebam ići, molim te reci kako se zove moj melek. - Nije važno kako se zove, ti ćeš ga MAJKO zvati. “
2 comments avgust 11th, 2006 isaura
zivotna buducnost!
U svojoj 15 godini sam upoznala jednog momka. Njemu je bilo 23. Mislila sam da me nikada zavoljeti nece, ali eto desilo se. Primjetio me je, zavolio me je, i ja njega. Ali ljubav neide onako kako zelimo..
Sada mi je 20 godina, upoznala sam jednog novog momka, ali sam ga sa svojom hladnocom otjerala od sebe. Ponos mi neda da mu ispricam zasto i radi cega, ali zao mi je sto ga gubim..
Kome se da da ovo procita, naucite od mene!!! Nemoje te gubiti buducnost radi proslosti.
Svati moje rjeci, ako mozes i ako znas. Netrazim nista vise, niti od sebe ni od ljudi okolo nas.
Bila sam mlada, naivna i sljepa. Niti djete, niti zena. Nesigurna u samu sebe i u svoja osjecanja. Nisam jos ni bila pronasla svoj pravi identitet. U ludim godinama, mislila sam da znam sta je svjet, da znam sta je ljubav, da sam za nju spremna.
Ni pomisljala nisam da ljubav u pravom zivotu, nije ni slicna ljubavi o kojoj sam cula u bajkama. Mozda me je taj dogadjaj promjenio, ili sam se mozda promjenila sama.
Srela sam ga slucajno tog proljecnog, aprilskog dana. Dali je bila ljubav iz prvog trenutka, nisam sigurna. Sjecam se samo njegovih ociju, negovog osmjeha, njegovog ponositog ponasanja. Bas to ponasanje sto je dovodilo do mnogih nasig svadja.
Ali ipak, svaka svadja slatka je bila, pomirenja poslje jos sladja.
Svadjali smo se o svakoj maloj stvarcici, on govorio da sam djetinjasta, a ja da je on pun samog sebe.
Nisam ni zamisljala da cu se zaljubiti BAS u njega, a jos manje da ce se zaljubiti on u mene.
Od samog sam pocetka jasno govorila, da on nije za mene, i da ja nisam za njega.
On katolik, ja muslimanka.
Desilo se ipak, ono sto ni jedno nismo vjerovali da ce se desiti. Sjecam se kako me je zvao, svaku rjec sto mi je rekao, svakog pogleda sto mi je slao.
Zacudljeni smo bili, i ja i on. Kada smo shavtili sta osjecamo, ipak hrabro sam osjecanja svoja krila, jer sam znala da nasa ljubav je zabranjena. Obijasnjavala sam na sve moguce nacine, da se nebori za mene, da je to nemoguce. Ali je spreman bio za sve. Sto sam ja vise bila protiv toga on je sve vise i vise bio za to.
Nisam mogla da mu kazem da mada ga volim, nemoze biti dio zivota mog. Zato sam govorila ono sto je suprotno. Znam da mi vjerovao nije, bio je iskusniji, stariji. Mogao je vidjeti po meni sta osjecam, ali svremenom sam uspjela, uspjela sam da zadam dvoumicu u njega.
On nije htjeo da shvati, nije kupio moje signale sto sam mu davala, sto se vise borio za mene, vise me je bolila u srcu rana.
Znam mlada sam bila, u necijim ocima, samo klinka. Sjecam se dobro necijih rjeci, „sta ti znas sta je ljubav, jos si samo djete“. Niko tada nije svjestan bio, da djeca naj vise vole, srcem svim, suzama iskrenim. Govorili su mi, „..nemozes, nije sine tvoja vjera!!“
Taj dio moga zivota, tako je sladak bio, a tako bolan poslje. Divan, bolan i nezaboravan.
Sada se pitam sta da sam uzela sansu, da sam mu dala povjerenje svoje, ljubav svoju. Nisam djete vise, nisam naivna. Svjesna sam da mozda nebi trajalo, da bi mozda bila samo igra. Ipak covjeka vise boli i pece ono sto uradio nije, nego ono sto je uradio, pa valjda i mene.
Mozda sam zastala, mozda jos zivim u to vrjeme, za njega, za nas. Neznam kako da pustim, da oprostim sebi i krenem dalje.
Kad god uzmem jedan korak napred, vratim se unazad dva. Strah me je pustiti nekog ublizini sebe, ne radi sebe i svoje sigurnosti. Nego radi bola sto nanosim svakoj osobi sto mi blizu pridje.
Zivim sa krivicom, i bolom sto sam ga ranila svaki Boziji dan. Vidim pred sobom njegove oci, pune tuge, gubitka onog trena kada sam mu rekla NE. Svi snovi su mi se strusili tada, nebo je plakalo za nas, sutnja mi je sapcala , „Kukavice jedna!!“ Sve, sve sto je u meni bilo je uevnulo.
Primjetili su svi da sam se promjenila. Od jednom sam postala ozbiljna, zatvorena, osmjeh na licu nisam imala toliko cesto kao prije. Ono malo, nasmijano djete, postade za kratko vrjeme zrela cura. Molili su me mnogi koji su mi blizu bili, familija i prijtelji da se otvorim, da ispricam sta me muci. Nisam mogla, jos je ziva bila rana. Jos gore je bilo znanje da imam njih a ne njega. Sutila sam, pravila se kao nista, kada me je najvise bolilo bila sam naj vise nasmijana, nisam htjela da iko zna kako mi se srce u hiljadama komada razbija. Kazu da covjek neumire kada mu neko srce slomi, ja nisam umirala samo sam se tako osjecala. Nastavila sam tako, sto je vise vrjeme teklo, vise i vise sam ga zakopavala u srcu. Pravila svoju odbranu. Brzo sam se promjenila, odjednom sam imala odgovor na sve.
Napad mi postade naj bolja odbrana. Osmjeh, naj bolja maska. Tuga, naj bolja prijateljica.
Bila sam prva u svemu, stajala na svakom vrhu. Pravila se hrabra, u ponosu mi je bila sva pravda. Dok imam ponos, imam sve, govorila sam, nazalost, govorim i sada…
Sa vremenom sam pocela da ga zaboravljam, da krenem dalje, ali sudbina ocigledno mi to nije dala. 2 god poslje naseg rastanka, opet sam ga srela. U drugom gradu, gdje sam se naj manje nadala. Sve, bas sve mi je proslo kroz glavu. Sve sto smo dozivjeli, sto smo imali i izgubili. Tako cudno sam se osjecala, jer gledajuci u njegove oci isto sam vidjela. Ista osjecanja. Pozvao me je na kafu, zacudjeno sam rekla „da“. Isto kao da su same rjeci iz mene izasle, niti sam mislila, ni razmisljala, kao da mi je neko izvukao tu malu rjec iz mene.
Dok smo setali jedno kraj drugo, samo mi se jedna recenica vrtila u glavi, „Zasto me nemrzi??“.
Kada smo napokon sjeli, poceo je pricati. Cesto je zvao moju najbolju prijateljicu da bi znao sve o meni. Kako zivim, sta radim… Nisam mogla da shvatim. Zasto???
Napokon je obijasnio, da je morao da me pusti jer ga nisam volila, a nije bio ustanju da me zaboravi, mada je probao. Tako sam bila ljuta, na nju, na njega, a naj vise na sebe.
Kako su mi mogli na taj nacin ici iza ledja, kako je mogla da suti. Toliko sam puta pricala o njemu, pitala se sta radi, kakoli je.. Ona sve je znala, nista mi nije rekla. Poslje sam shvatila da je citala moju bol, i jedini nacin da ga zaboravim je bilo da suti, mada ja to na taj nacin nisam vidjela. Trebalo mi je znanje da je dobro, a nista mi nije rekla.
Rekao mi je samo, da imam dobru prijateljicu, da nista nije htjela da kaze o meni, da sve sto je tajno bilo, sve je zadrzala za sebe. Ali me je ipak iznevjerila jer mu je rekla, rekla mu je ono sto sam krila. Ono naj vaznije.. Da sam bila primorana da izaberem.. A da nisam izabrala njega.
Valjda mu je to dalo novu snagu, opet sam vidjela borbu u njegovim ocima, poceo je pricati o novom pocetku, kako ce lakse biti ako smo dvoje, da ce mo sve uspjeti, ako hocemo..
Znala sam, opet sam svjesna bila, da je nemoguce, da nemogu, mada mi je to bila naj veca zelja. Zaustavila sam njegovu pricu. Rekla sam polako, sva zaledjena od bola, da imam drugog, da sam kernula dalje, da mi nije vise dio zivota moga. Nije znao da do tada jos drugog nisam bila pogledala, kamoli zagrlila.
Kako bi mu drugacije obijasnila, da ga volim vise nego zivot svoj, da bi za njega i zadnji dah dala, ali da nemogu da zrtvujem svoje radi njega. Lako bi bilo da sam samo ih morala ostaviti iza sebe, tad kad bi mi oprostili to znam, ali znanje da bi krivili jedno drugog sto im je sestra, kcerka, prijateljica propalica postala, stim nisam mogla da zivim. Sav ponos da im strusim.
Pala sam, opekla se, sada sam se morala sama dignuti iz pepela. Za ovu borbu sam znala da nemam nikoga kraj sebe, jer niko nije bio za nas.
Cudno da sam ga mogla tako lako slagati, inace me je citao kao otvorenu knjigu, ali u to vrjeme vec sam se bila promjenila… zatvorila. Isto kao da nista nije u meni vise zivjelo, samo borba za moju familiju i njihovu srecu mi je bila u dusi ostala.
Rastali smo se taj dan, i molila sam Boga da ga nikada vise tuznog nevidim. Da me makar od te boli odvoji, da makar to nemoram gledati.
I dan danas se ponekad sejtim, svojih masti i snova u vremenu prije njega, sjetim se svog idealisticnog razmisljanja. I prije njega sam mnogo puta bila ranjena, vazda sam nasla nacin i dizala se iz pepela, sama, vazda sama. Sljepo sam vjerovala u sve ljude, nista lose u nikog nisam vidjela. Vazda sam bila spremna da pomognem, da saslusam, isto kao i sada, jedina razlika sada je da nevjerujem u sve. Nisu mi vise svi ljudi dobri, sada se pazim, polako gazim gdje neznam kakav mi je pod. Mnogo sam puta propala sama u borbi da pomognem drugima, borila sam se a ni sama nisam imala snage za to.
Naucila sam se zivjeti, dan za danom, festa za festom, kao svi ostali u mojim godinama. Sa osmjehom na licu i sa slikom buducnosti pred sobom.
Ne, nebjezim od svojih greski, zivim snjima svaki dan. Zivim sa znanjem da sam bila tvrdza nista nebi bilo, ali nisam bila tvrda bila sam slaba.
Znam da jos uvijek nevjerujem u onu izmisljenu srecu, i znam da nedam ljude da mi blizu pridju. Nije on kriv za to, kriva sam ja. Ja sam sve u svojim rukama imala, ali sam to od sebe odbacila. Jedno vrjeme sam cak bila i izgubila vjeru za ljubav, ali istina je da jos uvijek u meni zivi ta nada. Neznam sta me u zivotu ceka, samo jedno znam, sresti cu opet nekoga, mozda cu ga cak voljeti i vise nego sto sam voljela njega. Do tada zivim s sjecanjima… sa znanjem da je napokon sretan.
Ako Bog mi nije dao njega, makar je poslusao molitvu moju. Zadnji put kada sam ga srela bio je sretan. Na pocetku novog zivota svog. Od tada se sreli nismo, ali napokon imam mir u srcu zbog njega. Napokon znam da je sretan!!
Ne, nevolim ga vise. I ljubav se s vremenom brise, ali sjecanja ostaju, zive u meni, ganjaju me. Znam kada dozvolim samoj sebi, da otvorim svoje srce, da pustim nekog drugog unutra da ce cak i ta sjecanja izbljediti, ali ne jos… Kada budem spremna, ako ikada budem spremna.
Jos uvijek zivim za familiju svoju, nisam ih nikada krivila za rastanak nas. Valjda mi samo njihova sreca daje nadu u zivot, i nesto zasta se mogu boriti. Budem i ja sretna, kada vidim njihova sretna lica, ljubav sto poklanjaju svojim partnerima. Nebude mi zao sto ja to nemam, jer sam ja to jednom prije 5 godina imala. Naucila sam mnogo od njega, od ljubavi te, mada je bila prokleta. Naucio me je da otvorim oci, da vidim svjet takav kakav je. Da prestanem da sanjam o svemu, i da prihvacam realnost za to sto je, a ne za onako kako ja zelim da bude.
Mnogi me sada zovu „kraljica hladnoce“, ili „mala bez srca“, nije je mi krivo, niti zalim samo sebe radi toga, moja je greska jer tako sam se svjetu prestavila. Cula sam svasta o sebi, zvali su me i arogantna, i sebicna, tvrdoglava i bezobrazna, mala ostrog jezika, svadjalica velika..
A nisu znali, i neznaju, da udubini svoje duse jos bolujem, da sam dobrao kao hljeb, da bi pomogla ko god mi pomoc zatrazi, da sam zrtvovala sve za druge ljude da bi oni mogli biti sretni. Moje hrabro i hladno ponasanje je samo odbrana. U dubini duse sam jos ono nesigurno djete sto sam nekada bila, jedino sto se je promjenilo je, da sam prestala da sanjam. Znam sada sta je realnost, i da sami sudimo nad svojim zivotima je samo bjeda laz.. Drugi odlucuju, drugi nas navode na nase odluke.
Ko ovo procita, nek me po ovome sudi, ovo govori ko sam i sta sam. Nesudite ljude po ponasanju, ne nikada. Jer svako ponasanje neku tajnu krije, nek je pronadje taj ko smije.
Trazio si pricu o meni, eto, to je to, ti si mi persudio prerano.
Sada ponovo sjedni, sudi mi ponovo, a ako bude tvoja presuda losa, makar ce ovaj put biti bazirana na iskrenost…
Pisano za sve vas, a pogotovo za jednog momka, kojeg gubim radi svoga straha, zato sto se neznam otvoriti. Nemoj te zatvarati svoja srca, vjeruj te mi, ako ga jednom zatvorite tesko ce te ga otvoriti. On mi je nesto rekao sto mi je otvorilo oci, ako nastavim ovako da cu sama ostati do kraja svog zivota. Naj vise je bolilo sto sam bila svjestna toga, i sto od svojih 20 godina, vec sam se pripremala na zivot u samoci…. Umjesto da me bude strah, ja sam joj se pripremala. Nedozvolite to sebi, neidite mojim putevima, svi gresimo, ali nadjite oprostaj za sebe i druge.
Za mene je to izgleda vec kasno…
“
2 comments avgust 11th, 2006 isaura
Poenta zivota!
Evo slusam neke nase stare pjesme i vracam se u neko doba u kojem nas je vecina bila sretno…
onda mislim o zivotu…teska je to definicija…zasto? ma ne znamo ni mi sami…zivimo ovaj zivot za nesto i za nekoga, cekamo na te sretne trenutke a njih tu i tamo ima pa nema..sjecamo se dobrih stvari a lose stavljamo iza sebe…i sve tako u krug…trazimo nekoga da nas voli…nije vazno je li to prijatelj ili prijateljica, je li to covijek ili ne covijek..samo je vazno da smo omiljeni svakome…onda negdje na tom putu shvatimo da ljudi nam nisu vazni u zivotu i da samo trebamo biti sebi dobri…ko ljude j….daj da je nama lijepo i nasim najmilijim…e onda se opet uhvatimo kako pokusavmo da udovoljimo ljudima..pa i to sve ide u krug…sto znaci krugamo mi dosta u ovom zivotu….ja kao ja sam takva…kako i sta dalje? pa nista, suti i trpi…radi onako kako ti srce i glava govori, pa ko prije pobijedi…cuvaj ono sto ti je najmilije ako znas, a dosta nas ne zna…budi sretan ako mozes a dosta nam fali uvijek nesto za tu potpunu srecu….onda na kraju mi ispadnemo losi ljudi…zasto? pa zato sto pocnemo gledati sebe i samo sebe…sto i nije lose, samo neki ljudi to shvataju lose..e onda shvatimo da ni tako ne valja, pa onda pocnemo gledati svakoga prije sebe…e ni to ne valja…kad valjas sebi ne valjas narodu, a kad valjas narodu ne valjas sebi…helem i tu krugamo ko galebi…i sta je poenta ove price..pa izgleda da nema poente kao sto nekad nema poente ni zivota…ali neko ce naci tu poentu kako u ovoj prici tako i u ovom nasem zivotu..
pozdrav svim citateljima i citateljkama ovog site…
cuvaj te se i ne zaboravite na “poentu”"
1 comment avgust 11th, 2006 isaura
Zar ima ljubavi!
Otvaram umorne oci po ko zna koji puta, a pozelim da ih ne otvorim…Borim se sa mislima i onim ruznim snovima koje me nagone da uzmem jos jednu dozu nade zvana narkotik…. O boze kasnim opet kasnim ne mogu da nadjem opet moje panatlone ni maice nisu vishe gdje su prije bile sve je nekako tmurno i sivo….Koji je danas dan koja je ovo godina s kim sam tu…Svasta zvoni telefon opet me neko uznemirava sa pitanjima za reklame a ja nemam izlaza u zivotu do kada ovo…Dizem slusalicu a ti si izvini nisam znala ko je koji je danas dan…Kasnis na posao ma ne ne neradim danas….Stani a ipak radim ne tu nego tamo …Hajde dodji na jelo ne nemogu zurim kasnim..O boze ipak stizem ali stani pa ja danas ne radim tu ja sam tamo danas…Boze spasi me kosmara…Ti si sve kriv…Do kada sve to kome ta sva nada kome se ulagah kome se dajem koga volim zasto se trujem ne ovo mora da stane…..Ne mogu vise vise ne idem nikuda ovo je zadnja doza…Aj boze pa ja sma dobro sve je OK osim malo mi ruke trne malo neki me vapaj noci zove…Zar da se usinjem u nase tamne daljine ma ne ne zelim da zivim…Ne zelim da patim zelim da zivim ipak sam tu…Stani opusti se odlazim nisam tu uzimam zadnju noc u domu sumraka u tugi ocaja i snu nejaka…..Zar nemas da mi das nesto osim toga pogleda mrznje…ne nemogu vishe idem ne zelim te jer ne znas da volis nema sta da mi das….Previse smo ruznoga rekli da bi se mogli oprastati ili zaboraviti…Ne nismo mi ti nocni leptirovi mi zivimo po danu zelimo zivot…Ne nisi i kriv ne nisam ja kriva mi smo krivci mi ti koji nismo znali da se borimo…Ne nije mi on rekao da te ostavim ne nisam ga znala nisam bila sa njim bila sma tvoja a ti bio moj….Opet ista nocna mora ma da sada sam sama…..Ulazim na taj nemir zvani chat…Vidi ove osobe sto me en ostavi na miru zasto me ne ostavi da se zezam daj da vidim ko je to…Zoves me gdje zivis a da tu OK vazi daj pali cam da vidim ko si ti…Ne ne znam te nisam te nikda vidjela da se nadjemo gdje tu moze da znas gej ej to…Ok da na tome vazi chujemo se daj mi telefonski broj daj da chujem vazi u redu evo ja tebi sto se plasis…Koga da jesam ja sam tu a ti ne moze da nadjes kako to vrati se ne tu a da chekam te….Sta to radi snima zasto to….Ne mogu da vjerujem vazi evo tu chu s eja parkirati a ti aj ulazi ok ja sam ta a ti ma ne ja sam mislio da si neka druga dali imas te godine ma ne ne zbija koliko si visok ma idemo dalje…Aj da se malo provozamo.. Zar opet greska jedna iza druge ma nema veze zivot je jedan da da idem dalje…Mjesec prodje da javi se sto se ne javljas….Opet greska….Ne zovi me rekao sam ti….Kada sam to propustila hm chudno zasto su takvi zasto lazu….Hm ko je on uopce da djeca da ali zasto lazi….Hm koje ona ok da godine mu znache da svatila sam starim a ne mislim na to a sto sam naivna…..Koji opet promasaj kuda dalje oprosti boze ali sta dalje..Posao da moram da to radim moram dalje ne moze me unistiti ni ti ni on ni jedan….Moja poema je moja dalje idem…..Zasto nemam tvoj broje telefona promijenila si ga zar ne….Da zelim novi pochetak idem dalje ne nisi me mogao unistit zelis sa mnom da ides…Moze al nema sljedece sanse uzeo si sve sanse nema vise gubis me kao i on…Odlazim ako me ne zelis pusti da me neko drugi voli…Niti ne znas da ljubis ni volis sto mi to radis…..Nisam kao one ja znamd a volim daj mi sansku da budem tvoja….Ne mogu vishe idem dalje…Sretno…Ides nazad drago mi je…Ma joj opet placem do kada vise jesam li prokleta….Nisam boli ni kome nanjela zasto patim…Nisi me htio idi kada koji dan uzeo si to u redu zivi sretno da znam da ides drugoj to je bio cilj ne volim da me pate ni da me unistavaju…..Zelim da budes sretan dalkeo od mene uzeo si passos super….Boze pa on ide zbilja kome ide zar je ona bolja od mene zar nemam prava da volim pa ta zena nije kao ja ona nema sto ja imam srce ljubavi…Jos jedan bol al idem dalje ne zelim da ih vidim ne znaju da vole….Hoces da dodjem ma ne nemoj da padam na koljena kada te ne vidim kada ides lakse mi je…..Zar nije bilo ljubavi samo tijelo moje mrzim te raskosnje grudi i te bokove mrzim vajare ovih svijetova nisam zeljela to…Hochu da me vole….Zbogom vec umanjujem disanje moje bolne kosti traze da idem dalje a ja stajem na pola puta nisu me voljeli samo sam bila marioneta bez konopchica i bez osjecaja srece i tamne nochi su me unistile a oni lagali…Pa nije losa planeta ni iz ovoga ugla vidim neku bjelinu pa vec sam tu pored njega bozansto je tu pored mene ipak me neko voli….Kako se zovete e ne dise umanjeno osjecam usporava daj kisik opet bjelina tuga na pomolu…..Zelim da volim….Hey uspjeli smo al morace uzeti se malo vise vremena i otvaram ochi a on tu stoji i kaze…Ludice moja volim te nisam mogao otichi previse si mi znachila da bih nestao…Ljubav konachno placem a ne znam jesam li ja biche ili boginja ljubavi”
2 comments avgust 11th, 2006 isaura
Voljenom covjeku!
Pišem ti, a ti ceš po ko zna koji put citati rijeci tebi posvecene. Ovi listovi su najbolji svjedoci moje ljubavi, puni su mojih reci. Pisala sam prstom po zamagljenim staklima, stopalima po snegu, talasima po moru, zvjezdama po nebu, po svakom cošku kuda bih prošla… i još pišem. Znam da smo mi ono jedinstveno bice koje je Bog razdvojio na dvije jednake polovine. I ti to znaš. Znam da znaš. Znaš da znam. Pronalaziš moje rjeci svuda, i znaš da sam ja, dobro znaš, cuješ ih dok slušaš tišinu, u pjesmama… Hiljadu ZASTO, nijedno ZATO, zbog toga! Da li ceš i ovaj put prepoznati “nas” u ovim redovima, ako nas uopšte ima u ovom univerzumu. Hodam opijena i pricam ti kao da me možeš cuti, a zidovi, moji vjerni špijuni, upijaju svaku moju rjec. Ne mogu dalje, ne mogu bez tebe. Svake “naše” noci zgrci se tjelo od bola, zaboli nešto u meni, suze same krenu kao da su samo to i cekale… i vrisnula bih od bola kao ranjena zvjer, da me i sam Bog cuje ako postoji. Zovneš me ponekad, ali ništa nije isto. Tišina je medu nama. Zatvorim oci, poželim da sanjam, da spavam. Poželim tvoj osmjeh i kao nekada da cujem: “Jedina moja volim te” ili “Aha, i ja tebe isto”, ali samo mukla tišina para uši Mrzim! O, Bože, kako je mrzim! Zašto je baš izmedu nas morala stati? Mrzim tu daljinu što nas razdvaja, što je stala izmedu nas da nas rastavi, da nas razdvoji. Mrzim što smo to dozvolili, što smo joj podlegli. Zašto Bog razdvaja sve ono plemenito, lijepo, nježno? Cije li grijehe ja i ti ispaštamo, ljubavi? Pišem i pisacu dok me ima, dok postojim. Bio si i biceš ona moja polovina koju volim vise od svega na svijetu Voljela sam i voljecu tebe u meni, voljecu te na našim slikama, u pismima koja smo slali jedno drugom, u sjecanju… U sjecanju dok svi snovi nepostanu java. Dok nebudem ljubila tvoje usne da bi izlijecila oholu bolest koju lijece samo tvoje usne. Tad kad sve to nebude vise san i budes tu ,,voljecu te jos vise,, Cekam nase trenutke i radujem im se kao da ce biti i prvi i posljednji u zivotu. Znam da ceš skriveno plakati jer si me prepoznao, a mislio si da sam te zaboravila. Znaj, necu te nikad zaboraviti jer andeli s osmjehom sunca to ne zaslužuju. Znaj, nisam otišla i ova rjec je moja, i ova tuga i ova suza što kvasi mi sad lice. Znaš li da si me ti spasio, ucinio me opet živom, pokrenuo novi zivot u meni? Zbog toga volim te i voljecu te vjecno. Kad pomislis da je sve izgubljeno,da zivot nema smisla,uradi ono sto i ja:Pomisli da negdje daleko postoji neko ko te zeli i voli. Ponekad se zapitam,dali ce moje suze samo godinama da se taloze? Dali ce ostati u mom srcu kao svjetlucavi biseri? Bilo sta da bude,sacuvace se uz uspomene na tebe. Ali ne da bi ih pogazio i krenuo dalje! Vec da bi ih se sjecao,i da zabole nekad kao sto bi mene boljele citav zivot. I opet kazem:Mrzim ovu daljinu,mrzim taj kraj svijeta gdje se nalazis i sve ovo nedokucivo. Nedozvoli da ovo bude samo Moj ili Tvoj san. VALENTIN je danas,oni koji se vole zajedno su,poklon je nevazan,a ja sjedim sama i pisem pisem…. Suza suzu stize.. Ali da nema boli, ne vjerujem ni da bi bilo ljubavi. Ne bi je znali cjeniti. Ponekad se pitam isto sto i Ti? Da li je zaista moguce da vrijeme stane kad boli Stane sve, osim boli same? >>>>>>>>VOLIM TE<<<<<<<<”
Add comment avgust 11th, 2006 isaura
Jedna predivna prica!
Ipak DOSADA je u tom neobicnom drustvu stalno zivjela. Ikad je vec treci put zjevnula,ludost je, luda kao i uvijek, predlozila:”hajdemo se igrati skrive!” SPLETKA je znacajno podigla obrvu a ZNATIZELJA je, u nemogucnosti da se zadrzi upitala:kakva je to igra?” To je igra u kojoj ja pokrijem oci i brojim do tisucu, dok se vi sakrijete. A kad izbrojim krecem u potragu. Koji prvi bude pronadzen zauzece moje mjesto. Mjesto u sljedecoj igri objasnila je LUDOST.
ODUSEVLJENJE je poletno zaskakutalo, dok se RADOST, gotovo neuspjesno, trudila uveriti SUMNJU, koja nikom ne vjeruje u igri. NO bilo ih je jos nekoliko koji se nisu htjeli igrati…. ISTINA se pitala zasto bi se ona krila kada ce je i onako na kraju pronaci. OHOLOST je drzala da je igra glupa(a zapravo ju je ljutilo sto zamisao nije bila njena). KUKAVICLUK nije htio riskirati.”jedan..dva..tri..pocela je brojati LUDOST. LJENOST se sakrila iza prvog kamena na putu, VJERNOST je potrazila zaklon na nebu,a ZAVIST je cucnula u sjenu USPJEHA, koji se vlastitom snagom popeo na vrh stabla. VELIKODUSNOST se gotovo nije uspjela sakriti jer joj je svakako mjesto koje je pronasla izgledalo prekrasno za nekoga od njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je LJEPOTI, hlad drveta SRAMEZLJIVOSTI. Mekocu leptirova leta ustupila je OSJECAJNOSTI, kretanje vjetrova SLOBODI a sebi …? Ipak na kraju se i ona sklonila, i to u zraku sunca. SEBICNOST je, sto se naravno moglo i ocekivat, nasla naj udobnije mjesto na svjetu, idealno samo za nju. LAZ se sakrila na dnu okeana, a zapravo je bila iza duge. STRAST i POZUDA su se zajedno sakrili u jedan vulkan, a ZABORAV…zaboravio je gdje se uopce sakrio, ali nije bitno. Kad je LUDOST dosla do broja devesto devedeset i devet, LJUBAV nije jos bila pronasla niti jedno mjesto za sebe, jer joj se svako cinilo zauzeto. Tada je ugledala prekrasan ruzicnjak i zavukla se medzu crvene ruze. Kada je LUDOST izbrojala do tisucu i pocela traziti, prvo je, naravno nasla LJENOST koja je bila iza naj blizeg kamena. Potom je cula VJERNOST kako na nebu razgovara s BOGOM. STRAST I POZUDU osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a ZAVIST je pronasla cim je ugledala USPJEH. SEBICNOST nije morala ni traziti jer se sama otkrila bjezeci iz svog skrovista.Trazeci dalje LUDOST je dosla do kristalnog jezera i odma otkrila LJEPOTU.
SUMNJU je vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivsi se sama kako nebi nikom morala govoriti gde se skrivala. Doskora su svi bili pronadzeni, DAROVITOST je cucala u svjezoj mirisnoj travi, TJESKOBA u tamnoj spilji.L AZ ih je sviju uvjerila da je bila na dnu okeana(a virila je iza duge)ZABORAV je vec zaboravio da se neceg uopce igrao. LUDOST nikako nije mogla pronaci LJUBAV. Trazila je po cjelom svjetu, iza svakog stabla, grma, cvijeta, na dnu svakog potoka i na vrh svake planine, a kad je vec odustala pogled joj zastade na prekrasnom ruzicnjaku, uzela je stap i pocela razmicati ruze. Odjednom je zacula bolan vrisak, trnje se zabolo LJUBAVI u oci i silno je ozlijedilo. LUDOST nije znala sta bi od jada ispricavala se molila plakal, da joj dopusti iskupljenje a onda se sjetila…. Obecala je LJUBAVI da ce do kraja zivota ostati sa njom. I tako:odkad se igra skrivanja igrala prvi put na zemlji, LJUBAV je slijepa a LUDOST joj je vjerna prijateljica..
Note: Ovo je Meksicka narodna prica nadam se da ce vam se svidjeti raja. Prica ima pravu poentu i nadam se da ce te skontati“
Add comment avgust 11th, 2006 isaura
Zasto nisam imala snage!
Kazu ljudi da kad se prva ljubav rodi da to ostaje zauvjek, nikad to nisam vjerovala, ili sam jednostavno bila mlada da razumim o cemu se to upravo radi ili sta je zapravo ta rijec ljubav. Dali mi svi imamo razlicite definicije ljubavi ili je to ipak za sve ista stvar na neki nacin.
ovo je moja prica moje pismo koje ti S….. neces nikad procitati.
Sjecam se Sep 19 1999, kud izado tu vece upoznate te i osjeti sto dosti ljudi zele osjetiti ljubav ili bar na prvi pogled. Ispocetka je sve bilo super zar ne?, mislim donio si mi ruze na prvi sastanak, pored jezera smo se setali i ti si mi po prvi put stego ruku sjeceam se prvog poljubca, i tvoga osmjeha, kad si pito zasto sam tuzna i ja ti rekoh da poslije ovog svega ja cu ostati samo povrijedjena ti rece ne nece biti tako, znala sam iz pocetka da necemo nikad zavrsiti ispred hodze ili maticara.Zasto se sve tako zavrsilo dali su te moja pitanja natjerala da me varas, dali sam ja bila kriva za sve. Kad si doso iz BIH i reko nemozemo vise da odlazis dole da se zenis, srce me bolilo i molila sam te sjeces li se kako sam govorila drzacu te ko malo vode neidi, a ti si ipak reko stacu kad je volim, a kad je dovedm u Chicago i kad mi rodi djete nece je niko istjerati. Zasto si me nazvo kad si imo sudar ono vece nismo se culi tri mjeseca i ti zoves u 5 izutra da mi kazes da si imo sudar zasto? Kazes da se pomirimo da se djevojka iz BIH udala i da si me uvjek voleo zasto. Godina dana poslije ti meni kazes nisi mi nekad sjela na srce nisam te nikad volio samo sam volio jednom, i onda si sutredan zvao kao da nista nije bilo.Ja budala malo opet ti oprosti reko mozda me voli i mozda sam na neki nacin ja bila kriva za sve sto se deliso kod nas. AH i tad dode naj bolniji dan kad ja saslusa tvoju porku na tel gdje se kaze” baby baby dodi pet je sati cekam te i pozelila sam te”, a kad ti reko ti kazes sta cu kad sma lijep pa me zene vole, i ja bona nemam vremena da te varam radim od jutra do sutra nemoj biti budala, i onda dode i 28 aug, kad kazes boli me glava idem spavati, al ja te ipak nado dole u restoranu kako sjedis sanjom, i ti meni kazes koji ti pravo da me pratis, i da si sjeo kod nje jer si znao da cu doci jel to bilo da me jos vise povrijedis ?Zasto ? Zasto? Iako smo bili zajedno gotov 3 god i ako si ti imo 29 god reko si rano je za brak sjecam se svega, koliko si mi puta osovo boga, koliko si puta reko nisam te htio nazvati sta cu zvati, koliko si puta reko necu veceras da izadem, i koliko sam ti puta ja oprostila.
Oh dragi Allahu zasto sam ga volila toliko, zasto sam mu se vratila prvi put, nije mi nikad mislio ozeniti igro se na svaki nacini i vrao je na svaki nacin, OH dragi Allahu zasto ga ja jos volim koliko jos tereba da ispati da ga zamrzim.S…. varo si me i lago sve ove god nisi me nikad volio i nisi me nikad postovo zbog toga ti necu nikad oprostiti, valjada ci mi dragi Allah pomoci da krenem dalje al ne nemogu vise da budem stobom i da placem svaku noc, po tvom ti me nisi nikad varo i ako jesi ja sam te tu poslal sa zapitkivanjem, sve to nek ti bude al ja nemogu vise da zivim ovako.”
Add comment avgust 9th, 2006 isaura
Od prijatelja za mirelu!
Mirela.. pisem ti po ko zna koi put ali sad pisem prvi put a neznam dali ces poruku dobiti jer mozda si promjenila adresu a ako i dobijes ovo za tebe svakako nece imati neko posebno znacenje jer ti si odavno prestala da pises.
Ovo nije pismo,nije ni poruka vec ocaj jedne duse i sapat srca koje moli za milost,,moli onog koi nema osjecaja,niti ce razumjeti tezinu ispisanih rjeci koje su otrgnute iz ranjenog srca i poslate tebi na milost.Jucer sam bio sretan a danas se vec borim za opstanak tvoje rjeci su sinoc u meni odjeknule i prodrle do srzi.Dusu si mi osvajala na tenane i srce uzela u onim nocima dok si sapatom i drhtavim glasom pricala o sreci..Sjeti se nije to davno bilo kad si saptala “Volim te ljubavi moja”Zar je to ta tvoja ljubav,zar sam ja bio toliko sljep i naivan pa nisam osjetio da ti volis rjecima a ne srcem,znam da ti mene nevolis i da me nikad nisi ni voljela ali neznam zasto zivot mi se sveti,,pa sad kad sam se ponaj vise nada srecija gubim i tebe i moju jedinu nadu.Nas pocetak bio je buran,,sjeti se,,ali zato je tuzan kraj..No ipak je dobro jer osim rane na mojoj dusi koja boli kao handzar kad reze, drugi tvoi tragovi nece ostati, nece jer sam uspio pobjediti svoja osjecanja i sacuvati se od daljnjeg srljanja kroz zivot.Neboli mene toliko to sto si najavila kraj vec me bole neprespavane noc ikoje sam budan provodio cekajuci tebe da se bar javis,,krajao sam plan u dugim nocima za nasu bolju buducnost dok si ti sa nekim drugim uz tihu muziku i blagu svjetlost svjece dosezala vrhunac svoje moci jer jedan tip je sa tobom a drugi ceka kao zlatna rezerva.Itako bi ti tek navratila pred spavanje da me pozdravis i das mi do znanja kako si sposobna da od jednog jadnika pravis jos vecu bjedu.Ti znas koliko te volim i zato mi se i svetis,,svoim ponasanjem si do pola unistila moj zivot koi jos nije dosego sve ljepote ovog dunjaluka.Vjesta si i svojom upornoscu si slomila moj oprez i tako vec postala potpuni gospodar mojom dusom..Slomila si moju jedinu vjestinu kojom sam se ponosio,moju opreznost da se zeni nesmije vjerovati..Tek sad kad te gubim svjestan sam koliko te zapravo volim,Sad kad se vise nema kud i kad sam ostao bez tebe ja nalazim krivicu u nasim razlicitim godinama,,Stariji sam od tebe i ti si to znala,,pitam se sad zasto si me uvukla u sve ovo jer covjek sa vec nekim pola predjenim zivotom nemoze biti podoban za jedan novi pocetak.Kazes da sam puno pogrjesio prema tebi,,mozda i jesam ali se nesjecam kad i na koi nacin a ako i jesam grjesio pa covjek je rodjen da grjesi rodjen da prasta i da mu se prasta..Greski je bilo i sa tvoje strane samo sto se je ne osvrcem na sitnice i tebe negledam kroz sitne propuste vec kroz tvoj karakter i ukupan doprinos nasoj buducoj zajednici.Sinoc si mi spustila slusalicu i ko vise zna koi put ti mi to radis,,ponovo sam te zvao ali nisi htjela da se javis a kasnije me ubjedjujes da nisi imala signala,,,treba da znas da kad se nema signala telefon ne zvoni vec se automatski ukljuci sekretarica,,kod tebe je sinoc bilo obrnuto.Samo da znas da sad kad nazad nemogu a napred nemam kud za mene se svjet srusio..Amer Omerovic vise ne postoi,,nema ga,,pobenavio je sinoc kad sam doznao da gubim ljubav jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti….”
Add comment avgust 9th, 2006 isaura
Ostajem zauvijek tvoja!
Sad poslije svega,ja ipak te volim. Poslije svake suze za tobom prolivene ja ipak osjetim ceznju za tvojim likom..zasto te samo volim ovoliko?
Sijecas li se mili..sta smo jednom bili? Zaljubljen par..ruka u ruci.. znam da su nam zavidili svi. Ja srecnija nego ikad, a ti ..sta si ti mili glumio? Dali si se u dusi radovao mojoj nevolji,cekao trenutak kada ces me spustiti na dno,i jos nize.Dali si se u tajnosti smijao mojoj naivnosti i vjeri u tebe,u nasu ljubav. Dala sam ti od srca sve sto sma imala,cak sam te od sebe vise voljela. Ma sta pricam..volim te jos uvijek. I dan danas,kao djevojcica naivna..zalim za tvojim osmjehom..Mislim da ce me vratiti u stvarnost.Da ´ce mi vratiti volju za zivotom..Ne mili..niko to nemoze kao sto bi mogao ti. Svaku noc ja provedem otvorenih ociju..bojim se da ako bi se pojavio slucajno.. da cu te promasiti.A ako me ipak unekad ,jedne noci..san prevari..ja sanjam te.. sanjam svaki tvoj pokret,svaku tvoju rijec.Svaki lazni poljubac kji si mi dao ja osijetim u nocima..ipak kada sunce obasja dan ja tuzna se budim..Nemogu da vjerujem da srce moze da para ovoliko..zar moze dusa da drkti dan i noc za tobom.Zar ove suze nemaju kraja.. pa vec je stota rijeka isplakana.
Vidjela te dugo nisam.. Jos u tvoje slike gledam..
Cujem price..mili.. druga te ima..pricaju mi dusmani kako srecniji nikad bio nisi. Kako si napravljen za tu djevojku.. Zavidim joj..voljena je.. a sta je samnom? Radi tebe sunmjam u svaciju ljubav.Mislim,niko me nevoli..niko nezna ko sam i sta sam,samo si ti znao.Lazem sebe pa i ljude..
Dokle ovako mili? Ja patim..znam da se to vidi.
Srest cu te jednog dana sa kosama sijedim,obecavam ti to.. cak i tada..bez duse i srca zagrlit cu te jako..i reci:
“Mili,jos te volim zar se to nevidi?”
Samo tvoja… ”
Add comment avgust 9th, 2006 isaura
Oprosti mi duso moja!
Ako ikad budes imao priliku ovo procititi,znaj da sam bila najiskrenija u zivotu.
Zao mi je sto nismo imali priliku razgovarati!Otisao si povrijedjen i ljut,zaklevsi se da je medju nama zauvijk gotovo…Osjecam se izgubljeno,bez smjera i cilja.Ne znam sta da ucinim,nikad nisam bila tako izgubljena.Ti si bio moj Zapad,Istok,Sjever i Jug.Dok si bio uz mene znala sam odgovor na sva pitanja-sada ja sve jedna velika zagonetka.Oprosti sto sam bila ljuta kad si me napustio.Jos uvijk mislim da je rijec o ne sporazumu-posljedici glupog ponosa i moje i tvoje tvrdoglavosti.Ta,ne moze ljubav poput nase nestati u jednom kratkom casu.Zao mi je sto nisam uvijk bila uz tebe kad si me trebao i sto ti nisam dovoljno pokazivala sta osjecam za tebe.Svaki sat bez tebe pravo je mucenje.Kad sklopim oci,uspomene naviru poput plime.Sjecam se prvog pogleda,prvog osmijeha,prvog poljupca.DVIJE GODINE DISALI SMO ISTIM RITMOM,OSJECALI ISTIM TJELOM,VOLJELI ISTIM SRCEM…NISTA NE MOZE IZBRISATI VRIJEME KOJE SMO ZAJEDNO PROVELI-ONO JE SAMO MOJE I TVOJE!Ceznem da opet osjetim dodir tvojih toplih usnica,njihov okus koji me opijao svojim slatkim nektarom.Sa svakim tvojim poljupcem plovila sam na lahkom oblaku zanosa,sa svakim tvojim milovanjem-letjela na sirokim krilima strasti!KADA SE JEDNOM VRATIS,JA CU BITI TU,CEKATI TVOJ POVRATAK.NECE VISE BITI BOLI I TUGE SAMO LJUBAV VJECNA…..OD EDINE ZA ALENA(SARAJEVO) Ako ikad budes imao priliku ovo procititi,znaj da sam bila najiskrenija u zivotu.Zao mi je sto nismo imali priliku razgovarati!Otisao si povrijedjen i ljut,zaklevsi se da je medju nama zauvijk gotovo…Osjecam se izgubljeno,bez smjera i cilja.Ne znam sta da ucinim,nikad nisam bila tako izgubljena.Ti si bio moj Zapad,Istok,Sjever i Jug.Dok si bio uz mene znala sam odgovor na sva pitanja-sada ja sve jedna velika zagonetka.Oprosti sto sam bila ljuta kad si me napustio.Jos uvijk mislim da je rijec o ne sporazumu-posljedici glupog ponosa i moje i tvoje tvrdoglavosti.Ta,ne moze ljubav poput nase nestati u jednom kratkom casu.Zao mi je sto nisam uvijk bila uz tebe kad si me trebao i sto ti nisam dovoljno pokazivala sta osjecam za tebe.Svaki sat bez tebe pravo je mucenje.Kad sklopim oci,uspomene naviru poput plime.Sjecam se prvog pogleda,prvog osmijeha,prvog poljupca.DVIJE GODINE DISALI SMO ISTIM RITMOM,OSJECALI ISTIM TJELOM,VOLJELI ISTIM SRCEM…NISTA NE MOZE IZBRISATI VRIJEME KOJE SMO ZAJEDNO PROVELI-ONO JE SAMO MOJE I TVOJE!Ceznem da opet osjetim dodir tvojih toplih usnica,njihov okus koji me opijao svojim slatkim nektarom.Sa svakim tvojim poljupcem plovila sam na lahkom oblaku zanosa,sa svakim tvojim milovanjem-letjela na sirokim krilima strasti!KADA SE JEDNOM VRATIS,JA CU BITI TU,CEKATI TVOJ POVRATAK.NECE VISE BITI BOLI I TUGE SAMO LJUBAV VJECNA…..OD EDINE ZA ALENA(SARAJEVO)”
Add comment avgust 9th, 2006 isaura
Suze za mog andjela!
Dragi D***** !!!! Dobri Andjele moj !!!
Neznam odakle da pocnem…….
Izuzetno mi je zadovoljstvo i casto sto sam te upoznala,makar i ovako preko interneta i dopisivanja.
Ti si jedna plemenita osoba,ciste duse i velikog srca i ja ti se izuzetno divim i postujem te i zato te volim beskrajno na ovome svetu.
Danas sam bila u jednom manastiru,blizu Roterdama,izuzetno sam se lepo provela ,tamo su veoma prijatni ljudi i sa njima se bas meoze porazgovarati.Setala sam se u sumi sama,misleci puno na tebe i pokusavala da nadjem pravi put,u mojim mislima , mome srcu u vezi nas dvoje.Kasnije sam otisla u manastiru i pomolila se bogu,iskreno od moga srca.
Za tebe,za nas,za moju decu,za nase zdravlje,srecu,slogu,postovanje,i naravno i za ceo ovaj svet,i svim gresnicima da im bog oprosti.
U manastiru kada sam pricala sa kaludjericom,ona se iznenadila meni i rekla mi je zasto ja nedolazim cesce da ih obilazim,rekla sam joj zasto sam dosla, radi tebe.Ispricala sam joj o tebi, njoj su suze krenule kao i meni,onda mi je rekla to su suze bozje i ljubavne.Pitala me je o meni sta volim,ispricala sam joj u kratke detalje,da volim da putujem i upoznajem ljude sto nije slucajno. Onda mi je ona rekla odjednom neznim glasom,kao da nije ona zvucila,nego neko drugi. Nalazis na predele i imas cudan osecaj da si tu nekad vec bila , a neznas zasto je to tako. Doci ces do iskusenja kad sve to cujes i neces znati da li je ovo sve sto sam rekla o tebi da poverujes,odgovor ces pronaci duboko u svome srcu i veri . Ti nisi svesna svoje dobrote i cistote svoje duse. Jeste D*****,to je tacno ponekad imam osecaj da se negde nalazim,a znam da nisam nikad bila tu na tome mestu, kao da sam bila i poznajem ga. , ili na primer sa nekim sam u razgovoru kao da znam unapred sta ce se desiti i da sve znam vec.To mi se cesto desava,i uvek se pitam zasto i kako je to moguce?Rekla mi je ja sam isto bozja i da moja dobrota pomera ljudske granice,i da ja nisam svesna toga.Rekla mi je nije ni cudo da smo se nas dvoje upoznali slicnog smo dobroga srce i duse……….rekla je molice se i ona veceras bogu za tebe i nas,nasu buducnost.
U povratku nazad kuci sam te morala nazvati,srce mi je to htelo,jer stvarno osecam tebe u mome srcu,kao da si blizu mene a daleko si,a kakav je taj osecaj,veoma prijatan,nezan,a naravno imam i ponekad veoma los,onda osetim neku hladnu jezu da prolazi kroz mene i imam osecaj kao da ti imas straha u sebi.Zato sam isla u manastir,zelim da mi te bog cuva,pitala sam ga da ti da snage da izdrzis i da ti taj strah nestane,i da posalje andjele da mi te cuvaju.
Ceo put ka kuci sve mi se pocelo okrece u mojoj glavi,nase razgovore,i o cemu smo sve pisali.
Cak sam se i tvoje kratke biografije setila,ma kao da si mi je danas ispricao.
U tim mislima sam prepoznala beskrajnu dobrotu tvoga bica . Nase sudbine su se ukrstile i tvoje reci su mi ulile potrebnu snagu da prebrodim svoj strah koji sam imala.To je deo sudbine i na tome sam ti beskrajno zahvalna . Ti si moje bozje bice a da toga nisi ni svestan.Ceo zivot si patio i bio ismevan od strane losih ljudi.Tako u patnji i tuzi ,jedina ljubav koju si imao je bozja , i on ti je usadio beskrajnu cistu i dobru dusu i ogromno srce koje svima prasta i beskrajno voli.
Ti imas dar da svojom dobrotom menjas svet na bolje,a mozda si svestan toga a mozda i nisi.
Nisi ti slucajno izabrao profesiju da pomazes ljudima . Uvek si imao zelju da pomazes ljudima ,a nisi znao zasto, sanjas snove koji su ti toliko stvarni da nisi siguran dali je san ili java .
Zato te dosta razumem i delim tvoja osecanja . Znam da ti je tesko,ali i meni nije lako.
D***** duso moja,ja puno tebe volim,mozda ti toga nisi svestan.
Da to se nemoze pisanjem dokazati i ovim slovima,nego na delu.Ti si mi se uvukao pod kozu i znaj da si mi ti sve,i da cu svu svoju dobrotu iz srca i duse tebi posvetiti , jer ti si moje andjeosko bice,moje cedo nezno,koje je zaslusilo svu moju paznju i ljubav.
Zauvek tvoja!!!!
Voli te tvoja, G****!!!
“
Add comment avgust 9th, 2006 isaura
Jasmina!?!
Domar je jutro jednog dana. Domar je moja prva ljubav, ovoje prica moga zivota. Odrasla sam u jednoj skromnoj Muslimanskoj porodici u predgradju Sarajeva.Posle zavrsene osnovne skole upisala sam se,u srednju ekonomsku skolu. Imala sam srecno djetinjstvo i sve je islo onako kako sam ja zeljela. I jednog prelijepog majskog dana pojavio se on u moj zivot.
Domar je jutro jednog dana. Domar je moja prva ljubav, ovoje prica moga zivota. Odrasla sam u jednoj skromnoj Muslimanskoj porodici u predgradju Sarajeva.Posle zavrsene osnovne skole upisala sam se,u srednju ekonomsku skolu. Imala sam srecno djetinjstvo i sve je islo onako kako sam ja zeljela. I jednog prelijepog majskog dana pojavio se on u moj zivot. Domar tako su ga svi zvali. Bio je zgodan i vesele naravi. Upoznala sam ga slucajno na jednom izletu na Trebevic. Nisam nikada ni slutila da ce postati dio mene, da cu ga voljeti i dace mi nedostajati. Odrastao je u domu za nezbrinutu djecu, i cesto je,kada mu bude tesko, govorio;tesko je biti sam. Nikada nije zelio da prica o svome zivotu. Bili smo dva razlicita svjeta.Vise puta sam pokusavala da odem od njega ,i da se razidjemo, i kada bi skoro uspjela, vracala bi se njemu. Moji roditelji nisu bili zato da izlazimo zajedno. Na sve moguce nacine pokusavali su da se razidjemo. Jedno vrijeme bio je odsutan dvije sedmice , nisam ga vidjala. Bilo mi je tesko. Na odluku moji roditelj, morala sam promjeniti, grad, skolu. Zeljeli su da me udalje od njega. Stanovala sam u Beogradu kod tetke, tamo sam nastavila skolu.U tom trenutku nista mi nije bilo interesantno, uvjek sam mislila na jedno.Zeljela sam da se vratim, ali nisam mogla pogaziti odluku moji roditelja. Danima sam tugovala. U svakom covjeku trazila njegove crte lica.Prolazile su sedmice za sedmicom. Patila sam.Sjecam se Kalemegdana ,i jesenje kise,bila sam zamisljena i nesrecna. Odnekud iz daljine neko me je prozvao imenom.Nisam mogla ni zamisliti u toj monotoniji i bez smisla za zivot, Ponovo on Domar.Nasao sam te Jasmina tiho mije saputao na uho.Mojoj sreci nije bilo kraja.Bila sam srecna i uzbudjena sto ga ponovo vidim.Dani su prolazili, Domar se zaposlio u Beogradu. Svaki dan smo bili zajedno. Nisam nikada vise ni pomisljala da budem bez njega.Stanje u mojoj skoli se pogorsalo,nisam se ni trudila da ucim,svo svoje slobodno vrijeme provodila sam sa njim.Bili smo srecni.A onda sve postarom, njegove slabosti. Napustio je posao.Sve je krenulo niz brdo.Jednoga dana kada sam se vratila iz skole nije me cekao.Na kvaki vrata njegove iznajmljene sobe, bio je papiric za mene.na tom papiricu je pisalo- Mozda ces da me svatis jednog dana ,Volim te Jasmina!Bila sam ocajna plakala sam . Otisao je svojim zivotom da prezivi.Nisam smjela ni pomisliti da cu ponovo ostati sama.Mrzila sam sve, skolu, Beograd.Vratila sam se kuci.Ponovo je jesen 1990,jesen je i u mome zivotu.Bila sam nesrecna, tuzna, povucena sama u sebe. Mojim roditeljima je bilo zao zbog svega.Napokon su svatili da sam odrasla djevojka,i da volim.Mozda bi mi i oprostili pustili me da izlazim, ali on nije tu. Dosla je i zima pada prvi snjeg. Krupne pahuljice kao da zele da zatrpaju grad.gledala sam kroz prozor u daljinu i razmisljala o svemu.Prelistavala sam u sjecanju sve provedeno sa Domarom.A potom telefon je narusio tisinu,i sa druge strane dobro prepoznatljiv glas. Jasmina zelim da te vidim. U 5 na Principovom, vazi?Nisam uspjela ni potvrditi veza se prekinula.Htjela sam da vristim od srece.htjela sam da placem i pjevam. u 5 sam bila na Principovom,Hajdemo negdje na mirno mjesto zelim da razgovaram sa tobom- rekao mije i gledao me pravo u oci.Trebevickom zicarom smo otisli na Trebevic.Oprosti mi Jasmina -govorio je on i nastavio. Oprosti mi sto te nisam mogao zaboraviti. Htjeo sam da pobjegnem od svega. Htjeo sam da ti pomognem da me zaboravis. Mi nismo jedno za drugo, nezelim da propadas uz mene. Na tebe ceka zivot a samnom ga nema. Ja sam od danas do sutra bez zivotnog cilja, i bez volje za zivotom.Tuzno je pricao pricu o svom zivotu. U tom trenutku sam ga voljela jos jace. Prvi put sam ga svatila i cula mnogo toga sto nisam znala, o njemu.Pricao mi je o svom zivotu, bez brata, sestre, oca, majke. Tek tada sam svatila zasto su ga zvali Domar.Zagrlila sam ga cvrsto u zagrljaj i sve mu oprostila.Ti si moj ja imam tebe i ti mene.Volim te Domare. Svati volim te. Dugo smo stajali zagrljeni i stegnuti jednop uz drugo. Plakali smo obadvoje.Zakleli smo se na ljubav i vjernost do groba. Zakleli smo se i gazili snjeg dok nam noge nisu promrzle. Uskoro ce i mrak, a mismo tu na Trebevicu.Svjetla u gradu su popaljena. Ponovo smo zajedno,srecniji nego ikada. Nikada te necu ostaviti Jasmina-Govorio je on. nikada vise bez tebe- pahuljice moja.Svaki dan smo bili zajedno. Bili smo srecni. Prosla je i zima 1991 godine. Voljeli smo se i odlucili smo da se vjencamo.Voljeli smo maj. U maju smo se i upoznali, u maju smo se htjeli i vjencati. A onda tog nesrecnog aprila pocelo je da se puca. Pocinje rat. Srbi su okupirali predgradje. Sjecam se te noci kada sam sa roditeljima otisla u Sarajevo. Ponovo smo se rastali jer te noci nisam mogla da pronadjem Domara.Ponovo sam bila nesrecna i tuzna..Svaki dan je prosao u izcekivanju. Telefonske veze su u prekidu. Neznam nista o svome Domaru.Htjela sam da se vratim ali nije bilo izbora. Morala sam ostati tu gdje i jesam. Prolazili su dani, mjeseci i godine. Mnogo mije nedostajao Voljela sam ga.Dosao je i dan oslobodjenja mog mjesta. Srbi su se povukli, i sve srusili iza sebe. Vratila sam se medju prvima da saznam bilo sta o svojoj ljubavi. Nikoga nije bilo. Niko mi nista nije mogao da kaze. Grad iz filmova strave i uzasa.. Kuce bez prozora i vrata, a vjetar koji ozvanja, kao da prica istinu o ovom gradu.Prolazeci jednog dana kroz grad sasvim slucajno sam primjetila grafit na jednom zidu. Volicu te do groba Jasmina!Bilo mi je drago bio je tu u mojoj blizini i nije me zaboravio? mislila sam sama u sebi.Ponovo moj grad polako ozivljava.I tog prokletog maja setajuci u blizini gradskog groblja, paznju mi je privuklo poljsko cvjece. Nisam mogla da odolim da ga ne uberem. kada sam prisla cvjecu primjetila sam nageti drveni krst, na kojem je pisalo: Domar 25. maj 1992. Neznam kako sam to prezivjela? Neznam kako sam ostala pametna? U ovom gradu niko mu ni ime nije znao. U ovom gradu je bio zbog mene..Uvjek mi je govorio samo me ti vezes za ovaj grad. Nisam nija u tom gradu. Ruze koje sam ostavila davno su uvele. A slova koja sam dopisala 10 MAJ 1971 DOMAR 25 MAJ 1992, mozda ce sprati kisa i vjetrovi. Vjetar i kisa ce to izbrisati. ALI VOLICU TE DOMARE DOK POSTOJIM! i nikada te niko nece izbrisati iz mog srca! Park u Kanadi lisce opada sa drveca, sprema se jos jedna zima. Zima koja ceme podsjetiti na Trebevic. Gledam u daljinu . dok suze mi izlaze na oci, a mala kcerkica me pita: Mama zasto places? ” “
Add comment avgust 9th, 2006 isaura
Na obali Save!
Tamo na obali Sane.
Tamo gdje su nase majke prale rublje.
Tamo gdje su nasi preci sadili korijenove srece.
Kad zima dode u nase krajeve,i zabjeli Kozaracke borove. Tada po prvi put miris ljepote sjedne na granu drveca.
I pokoji golub sleti na stari krov napusteni kuca.
I kao da je bilo juce.
Sjecam se staze pokraj moje kuce.
Kad je majka pravila pekmez na plehu starog sporeta.
Sjecam se strica Fadila njegovog rostilja,
i mirisa iz strininog dolafa je dopirao cak do nase kuce.
Djecija suza kane niz lice u zagrljaju Bosnjacke porodice.
I prode rat odnese zivote mnoge.
I ponekad se pitam dalice sunce ikad zasijati.
Da li su stojeca ratova natopila ljude balkana mrznjom.
Mozda ce jesenjske kise odnijet ibol osamohranjene majke.
Mozda ce juzni vjetar opet rasplesti kosu prijedoracki djevojki.
Mozda ce ljudi Bosne svatiti da je Bosna jedina majka koju smo ikad imali.
Ako izgubimo nju ko ce nas na ovom svijetu voliti.
I moja mladost prode u tudini.
Nikad neupozna svoju majku bosnu.
1 comment avgust 9th, 2006 isaura
Smijeh, radost i zivot!
Smijeh, radost i zivot sve sam imala sa tobom
Eto bilo je to lijepo vrijeme dok nismo morali reci zbogom
Nismo ni slutili da ce tako biti
Amerika prokleta da ce nas rastaviti
I ako smo se voljeli ludo i jako
Daljina nas razdvoji tek tako
Eto ja sam jos uvijek sama sjecajuci se tih proslih dana
Ludo te volim mada znam da se za tebe uzaludno bogu molim
Moj zivot je prestao onog trena kada je se kraj tebe probudila druga zena
A cemu sve one rijeci,da nikada nece doci kraj nasoj sreci
Sada nakon svega pitam se kako si mogao spavati sa zenom tom i
Ako si znao da joj je to bio nacin da bi je ozenio
Mislila sam da nikada neces biti sa njom jer znam sta je sve pokusavala da bi me samo ostavio
Od tog trenutka mrzim citav zivot svoj i pomisao da nikad vise neces biti samo moj
Sada nakon svega samo mogu da ti pozelim srecu
Ja te jos uvije volim i nikada prestati necu
Elmin cujem da si sinu ime dao
Cutim i pitam se jeli to samo zato da bi se mene sjecao
A sada ipak nakon svega ja ti zelim svu srecu i imaj je za obadvoje jer znam da je ja sa drugim imati necu
Njen si sada i uvijek ces biti, mada ce se moje srce do kraja zivota samo tebi nadati
Eto to vam je prica zivota moga i sada nakon ovoliko godina nisam mogla da zavolim drugoga
Nikad ga necu moci preboljeti
A i kad umrem jos cu ga u svom srcu nositi
Njegovo ime kada umrem napisite pored moga
Eto voljela sam ga vise nego ikoga
Gorke suze za njim svake noci lijem
A i moj zivot nema vise nikakve teorije
”
2 comments avgust 9th, 2006 isaura